Home / Početna

Revizionizam... bolest režimista!

Trebao sam biti ovdje već u svibnju ove godine, kada su Augustin Crep i njegova supruga Marija slavili 50. obljetnicu svoga braka. Onda je mene put odveo najprije u Zagreb i zatim u Bleiburg, da slušam povijesnu propovijed Kardinala Josipa Božanića te da se opet vratim u Zagreb radi Četvrtog žrtvoslovnog kongresa. Pred tim dičnim skupom održao sam zapaženo predavanje “Predbleiburški pokolji hrvatskog naroda” koje je pred mjesec dana u cijelosti objavljeno u “Zajedničaru”.

Ima točno tri dana, gosp. Crep me je zamolio da Vas danas pozdravim i da održim jedno predavanje o svojemu dugome, dugome radu na osvjetljivanju Bleiburčke tragedije. Kao uzor-vjernik on je čak posredovao i kod Vašega poletnog župnika fra Joze da mogu sada pred Vama nastupiti. Hvala fra Jozi što je odmah udovoljio željama svoga primjernog župljanina! Hvala također mnogima od Vas đto ste preko našega Augustina Crepa kupili moje životno djelo HH II!

Za temu ovoga kratkoga predavanja odabrao sam si RAZVODNJAVANJE BLEIBURŠKE TRAGEDIJE jer ova mi je tema dugo, dugo na srcu a ona u zadnje vrijeme u meni ključa vatrom živom koju je teško ugasiti.

Razvodnjavanje Bleiburške tragedije započelo je već sredinom svibnja 1945., kada je Josip Broz Tito bombastično grmio sa svog Olimpa u Beogradu, kako su sve od reda srpski visoki oficiri hametom ustačke i druge izdajničke postrojbe. To razvodnjavanje nastavili su prisni prijatelji Milovan Djilas i dr. Mate Mestrović, obojica se služeći brojkom od DVADESET TISUĆA “pobijenih ustaša”.

Dr. Franjo Tuđman je tu brojku povećao na oko TRIDESETIPET TISUĆA, kad je ono u svojoj knjizi BESPUĆA… usporedio “Jasenovački mit” s “Bleiburškim mitom” i kada je u prvim počecima Republike Hrvatske pred hrvatskom clevelandskom zajednicom od pok. Bože Abjanića i od mene doživio vrlo argumentirano protivljenje toj labavo postavljenoj usporedbi.


Dr. Vladimira Seksa smatram najvecim razvodnjavateljem Bleiburske tragedije, osobito od onda kada je pred CETIRI I POL GODINE kao predsjednik Hrvatskog Sabora na samome Bleiburskom polju izjavio da su POVJESNICARI REPUBLIKE HRVATSKE PRVI OTKRILI TAJNE BLEIBURSKE TRAGEDIJE. U duhu ove izjave Boze Vukusic i njegovi suradnici u svibnju 2005. na Znanstvenom Simpoziju o Bleiburskoj tragediji izbrisali su u hrvatskom prijevodu s engleskog izvanredno veliklo priznanje meni od Prof. C. Michaela McAdamsa, naime, da sam knjigom “Operation Slaughterhouse” napisao definitvno djelo o Bleiburskoj tragediji. Iz toga predavanja oni su namjerno izbrisali i druga priznanja za moj dugi rad na sirenju istine o Bleiburskoj tragediji.

Slicno brisanje B. Vukusic je samovoljno proveo, mijenjajuci na Bleiburskoj spomen-ploci izvorni izraz HRVATSKA VOJSKA opcenitim izrazom “Bleiburskih zrtava”. O ovome samovoljnom Vukusicevom koraku Mirko Karacic, jedan od prvih clanova Pocasnog bleiburskog voda, pred mjesec dana je u “Hrvatskom slovu” objavio vrlo znacajan clanak. On obtuzuje Vukusica zbog toga samovoljnog poteza a Vukusic mu odgovara da iza te promjene “stoje Crkva u Hrvata i Vlada Republike Hrvatske!!” Taj “revolucionarni” samovoljnik nehotimicno se, dakle, slaze sa mnom sto ga ja nazivam glasnogovornikom “antifasisticke” vlade dr. Ive Sanadera! Sanaderova vlada i predsjednik Mesic i dandanas javno ispovijedaju Titov antifasizam i hoce da hrvatskom narodu nakalame jugo-partizanstvo kao pravo rjesenje iz onoga sudbonosnog razdoblja od 10. travnja 1941. do 8. svibnja 1945. Dosljedno tome, sa Bleinurske spomen-ploce treba nestati izraz HRVATSKA VOJSKA, iako je to bilo napisano svetom rukom velecasnoga Vilima Cecelje, vojnog svecenika HOS-a Nezavisne Drzave Hrvatske.

Pred DVIJE I POL GODINE nazocio sam svim predavanjima i raspravama Znastvenog simpozija o Bleiburskoj tragediji u Zagrebu i svjedokom sam bio da su predavanja prvog dana bila odrzana u duhu velicanja jugo-partizanskih Vojnih operacija protiv postrojbama NDH-a koje su se tada sustavno povlacile prema Zapadu. Kao jedan iz publike te Vojne operacije sam definirao PREDBLEIBURSKIM pokoljima hrvatskog naroda i vec sam si tim komentarima izabrao temu za Cetvrti zrtvoslovni kongres koju sam gore spomenuo.

Tjeranje “Bleiburske” vode na jugo-partizanski mlin nalazim u pisanju dr. Josipa Jurcevica i dr. Drazena Zivica sve od onda od kada su pred vise od pet godina takvim pisanjem otisli u raskorak sa mnom.

Protiv mojim istrazivanjima hrvatskih, engleskih i drugih izvora, koji govore da se je na Bleiburskom polju sredinom svibnja 1945. sleglo hrvatsko mnostvo od POLA MILIJUNA, oni revizionisticki sada tvrde da glavnina hrvatskih vojnih postrojbi i civila nije uopce presla slovensku granicu jer su ih partizanske Vojne snage zaustavile na slovenskom teritoriju!!

Dr. Zivic Engleze ponegdje smatra krivcima Bleiburske tragedije, da ih na drugim mjestima potpuno opere od ikakve krivnje. Medjutim, on za Bleibursku tragediju kategoricki okrivljuje vodstvo NDH-a jer se na vrijeme nije pripremilo za povlacenje u Austriju kao da pristup NDH-a Zenevskoj konvenciji vec u sijecnju 1943. nije bila nikakva priprava za povlacenje i predaju!! Dr. Zivic cak zastupa i teoriju Stipe Mesica o REVANSIZMU, tj. da su partizani Bleiburskom tragedijom ustasama “platili milo za drago” za Jasenovac. On i drugi revizionisti Bleiburske tragedije uopce ne specifiraju o kojem Jasenovcu je rijec – o ustaskome ratnom ili partizanskom mirnodopskom Jasenovcu.

Dr. Zivic svoje revizionisticke poglede o Bleiburskoj tragediji iznosi u svojemu plitkome Predgovoru knjizi PRIKRIVENA GROBISTA HRVATA U REPUBLICI SLOVENIJI iz pera dr. Mitje Ferenca i gosp. Zeljka Kuzatka. I ova dva pisca na mnogo mjesta, gdje tumace i analiziraju svoje mnogobrojne fotografije, tjeraju “Bleibursku” vodu na jugo-partizanski mlin. Obojicu sam svojim pismima upozorio na te krupne pogreske. Obojicu sam takodjer upozorio, da ja ostajem pri onome sto sam napisao u svojemu prikazu njihove knjige. Nista iz prsta nisam isisao vec sam njih tocno citirao. (podvukao – Pieteta).

Sluzbeni i nesluzbeni krugovi unutar Slovenije i Hrvatske, crkveni i vancrkveni mediji pozitivno gledaju na tu Ferenc-Kuzatkovu knjigu kao da su Ferenc i Kuzatko prvi napisali istinu o masovnim pokoljima Hrvata diljem Slovenije. Na njihovo pisanje,iako je ono odvec fragmentarno, gleda se pozitivno, docim Draganovicevo sustavno sakupljanje i moje jos sustavnije objavljivanje Bleiburskih iskaza, sve se vise gura u zapecak jer ti revizionisti njih smatraju “nepouzdanim podacima”, u njima vide “licitiranje brojkama”, ocjenjuju ih “neznanstvenima”, itd. Revizionisti bez ikakva iskustva bleiburskih uzasa sole, dakle, pamet samim smrtokolonasima!!

Sondiranje anti-tenkovskih rovova oko Marbora djelomicno je i fragmentarno i ni izdaleka nam ne opisuje sve strahote koje su se POSLIJE Drugoga svjetskoga rata desavale oko Maribora. Fra Vendelin Vasilj, Juraj Globan, Zvonimir Skok, Slavko Skara i mnogi drugi krunski svjedoci Mariborskih pokolja do u najsitnije potankosti svjeze su opisali svoja iskustva onih strasnih PORATNIH dana i tjedana. Njihova svjedocasntva mnogo su vjerodostojnija od onoga sto nam danas serviraju mladi i neiskusni dr. Zivic, dr. Ferenc, Boze Vukusic, dr. Jurcevic i drugi revizionisti Bleiburske tragedije, Upravo zato, slijediti nam je Bl. Alojzija kardinala-mucenika Stepinca i ondasnji Hrvatski episkopat; slijediti nam je SEST STOTINA od partizana pobijenih hrvatskih svecenika; slijediti nam je i mnoge legije drugih hrvatskih mucenika. Oni su svim svojim bicem ljubili Boga i ondasnju Drzavu Hrvatsku i za te uzvisene ideale krv su svoju prolijevali i zivote svoje su polozili. Upravo zato, njihova mucenicka smrt poziva nas da, unatoc stetnim politickim vjetrovima koji nas zapuhuju, uvijek ostanemo vjerni istini jer

NAVIJEK ZIVI BOG I POVIJESNA ISTINA!

Dvorana crkve Sv. Nikole Tavelica
Montreal , Quebec – Canada
14. listopada 2007.